@shejhdushi
Prvi dio:
Od stvaranje prvog čovjeka na zemlji iskonski se rodio strah (bio prisutan i strah).
Sve nedaće koji je čovjek proživljavao u velikoj mjeri bila i uloga straha i kao takva bila je prisutna u kreiranju naših dijela, pogotovo onih dijela koje imaju negativnu konotaciju,(čak i dobra dijela imaju –le prisutnost dijelovanja straha).
Tako da nam je strah bio prijatelj ( ili neprijatelj),oruđe za napredak,odbranu,pobjedu,opreznosti, temelj za novo znanje...itd,kao i što je i uzrok svih psihofizičkih problema...u kratko strah od rođenja,života i smrti,tako da naš pristup na duhovno filozovski naćin i razrešuje probleme i traži istinu u svemu,jer je to preduvjet za opstanak sebe i napredovanje u tome.
Svaki čovjek je jedinstveno biće sa specifičnim doživljajima sebe i okoline,tako da pristup njegovom duhovnom i psihološkom svijetu ne može se tretirati po načelima zakona vjerojatnosti večine.
Veliki broj ljudi često dolazi do situacije da ne znaju kako dalje, jer njihovi doživljaji svijeta duhovno u stvarnosti sukobljavaju se sa očekivanjima drugih u njima samima,dok njihove teženje,očekivanja,brige, povečavaju strah koji na direktan i indirektan način dovede do raznih duhovno psihofizičkih tegoba i problema.
-Vjerovanje,
-Edep(lijep odgoj),
-pokornost,
-Ibadet(molitva) i
-Znanja koji tek toliko da ne umara svoj um nepotrebnim znanjem gdje može lako da dovodi do povečnju straha.