TESAWWUF-ISLAMSKA MISTIKA

prvi dio

Tesawwuf (Islamska mistika) specifićna je pojava u povijesti islama koja je od svog početka zaokupljala pažnju islamskih znanstvenika, a u novije doba i sve veći broj zapadnih orijentalista.   Fenomen mistićnog učenja susret ćemo u svim religijama kao odraz čovjekove težnje  da prodre  u tajnovitost božanskog,odnosno da odredi relaciju  metode približavanje  Bogu.

Sufizam  je ustvari poseban sistem  misli i metoda približavanja Bogu,sjedinjenjas'Njim,kroz korištenja intuitivne i emocijonalno-spiritualne sposobnosti.      U razvoju duhovne kulture i islamske edukacije tesawwuf je odigrao  veliku ulogu.     On je usmjeravao dio vjernika na produbljenije prilaženje smislu života na korištenje slobodnog vremena za zikr,na okupljanje u tekijam i drugim prostorima u vrijeme kad nisu bili u džamiji.

Šejhovi na čelu tekija,zajedno sa dervišima vršili su i islamsku misionarsku ulogu.  U 19 i 20 stoljeću,kad se islamski svijet oslobađao europskog kolonijalizma,neki sufijski redovi kao senusije Africi (i još puno primjera) odigrali su značajnu  islamsku prosvjetiteljsku ulogu među  običnim svijetu.

Derviški redovi u vrijeme dekadence koja je zahvatila islamski svijet,zadnjih stoljeća zbog udaljavanja od izvornih islamskih načela ispoljavali su i neka neprimjerena ponašanja, ulogu šejhova  često su preuzimali nesposobni i oni koji su ostvarivali više osoban interes nego li  sufijsku duhovnu nadogradnju. Oholost nekih šejhova i derviša pa i cijelih derviških redova udaljavala ih je od temeljnih islamskih šartova,pa su napuštajući namaz,post,zekat poćeli sebe uvjeravati da su vredniji od drugih te da za njih vrijede  posebni islamski propisi. To je dovelo do većeg sukoba između sufija i ortodoksne islamske uleme.

Nisu rijetki slučajevi da i vrlo poznati islamski učenjaci i uvaženi ljudi prilaze sufizmu kao utočište svojih suptilnih  i duhovnih ideja.  U Europi,Americi zanimanje za sufizam je u stalnom porastu,naroćito među mladima.

S'dolaskom islama u naše krajeve  širi se i sufijsko učenje,posebice u južnim dijelovima  Balkana.  

Dinamičan razvitak  nauke,ekonomije,tehnologije u svijetu i kod nas utjecao na metode rada vjerskih zajednica.                                       Brza  urbanizacija,ekonomska migracija, kao i druga društvena kretanja zahtevaju i nove oblike i sadržaje vjerskih središta.

Na Zapadu,poćetkom 19 stoljeća oznaćava poćetak sistematskog istraživanja tesawwufa.

Na žalost neki istraživaći  prilaze tesawwufu s neprijateljskih pozicija,temeljići porijeklo tesawwufa na samo nekim činjenicama a zanemarajući važnost nekih drugih.   S'druge strane  pak  predpostavljali  da je tesawwuf ušao u islam  kao tuđa ideja.    Neki znanstvenici,Hartman,Masignon,Čelebi...smatraju da tesawwuf vodi porijeklo od krščastva,indije i grčke filozofoje,mazdaizma(vjera starih Iranaca)

halifatina šejhul muršid Hajrula Osmani