utječem se u Allaha od prokletog šejtana (sotone)
Inehu min Sulejmane ve inehu Bismillahir-rahmanir-rahimod Solomona je i glasi U Ime Allaha Milostivog Samilosnog (kur'an 27:30)
BOG PRIRODA I ČOVJEK
Bog (Allah.đ.š) je bio skrivena riznica i htio se pokazati,kako je u svojoj veličeni nedokučiv našim čulima,stvorio prirodu da Ga se spoznamo kroz nju.
Kurani kerim (mudri kur'an-Božji govor)prirodu usvoj njenoj ukupnosti(sva živa bića i nebeska tijela) navodi kao dokaz Njegovog postojanja.
Sve što je stvoreno upučuje na Tvorca.
Sva znanost sa svojim otkrićima i svojim mijenama je usmjereno na otkrivanje te jedne misterije :
kako postajanje nastaje , i kada postojanje nestaje.
Prije početka (ezeli) i ono što prethodi kao i poslije kraja (teđeli) i ono što mu slijedi su Božje stvaranje.
Svaki početak je kraj nečeg što je bilo, svaki kraj je početak nečeg što će biti.
DOKAZ JASNI JE I U VAMA SAMIMA (kur'an 2:28)
"kako možete da ne vjerujete u Allaha ,vi koji ste bili ništa ,pa vam je On život dao. On će zatim učiniti da pomrete i poslije će vas oživjeti a onda ćete se Njemu vratiti."
Najbolji primjer je začetak djeteta u utrobi majke . Za dijete do njegova punog razvoja maternica predstavlja svijet.
Kad se dijete u potpunosti razvije razara se taj njegov svijet. Uništenje tog svijeta je za dijete stvaranje jednog novog svijeta.
-Krv koja kola u čovjeka polazi iz srca da bi se u srce vratila. U srce je krv svaki put u istom trenutku
i na kraju i na početku svog puta.
Tako je i sva materija vječna u svojoj mijeni. A kao božje stvaranje i dokaz božjeg postojanja nam pruža
uvid u Vječnost.
Svi ti elementi,atomi,energija spoznato i nepoznato,sve je neraskidivo povezano u kozmosu.
Kur'ani kerim kaže: "ALLAHU LA ILAHE IL-LA HUVEL HAJJUL KAJJUM"
Allah je nema boga osim Njega Živi i Vječni (kur'an 2:255)
Tu se kao činjenica o Allahu đ.š. navodi da Postoji. Postojanje je Bit božanstva.
Sveukupnost postojanja je pokazatelj i dokaz, ali ta nam bit izmiče jer su nam čula zavedena iluzijom o kraju i nestajanju.
Mistična i močna formulacija "LA ILAHE IL-LA HU" (kur'an 59:22,23) On je Allah-nema bogova osim On, počinje s'negacijom iz koje potvrđuje Postojanje Boga ::Nema bogova osim Boga::
na isti način na koji se negiranjem jednog svijeta za dijete stvara drugi svijet.,na isti način na koji crne rupe kao tama potvrđuju svijetlo,na isti način na kojinepostojanje potvrđuje postojanje ,na isti način na koji iz nespoznatog nastaje spoznato...
Priroda i sve što je stvoreno upučuje na Tvorca. Ono što postoji ukazuje naPostojanje. Ono što je stvarno upučuje na Stvarnost. Ono što je istinito ukazuje na Istinu. Ono što živi ukazuje na Život.
Materija i sve što je stvoreno je u svom postojanju vječna. Ono što vidimo kao početak i kraj je samo prijelaz iz onog što neznamo u ono što poznajemo. Iz onog što ne vidimo u ono što vidimo i suprotno.
ADEM a.s.(Adam)
Allah đ.š je stvorio čovjeka kao svjesno,razumno i slobodno biće, kojem je ostatak stvaranja na usluzi.
Ademu su dana imena svih stvari,znanje i pravila o dozvoljenom i nedozvoljenom.
Čovjek nije stvoren s'ciljem samo kao kao prvi,a što mu je ostatak stvaranja na usluzi ne znači da je ostatku svaranja nadređen. Čovjek je prvenstveno stvoren svjestan. Stvoren je svijestan da bi svoju slobodu svjesno živio i svjedočio Istinu, da bi svjesno Istini- Allahu pokoravao.
Onog trenutka kad je čovjek posegnuo za stablom znanja, kad je umjesto pokoravanje Istini, izabrao određivanje istine ,kad je kao istinu odredio smrt-život, kad je umjesto svjesnog života odabrao život u iluziji i počeo vjerovati u tu iluziju postao je smrtan.
postao je smrtan jer uzeo iluziju o postojanju smrti kao istinu. Vjerovanjem u smrt čovjek se osudio na tu smrt.
U ovom životu kušnji i neprilika je objavljen vjerozakon koji upučuje na pokornost,na vječnost,na život i rad,na blaženstvo, na raj (đenet-dobro), patnju,na smrt,na pakao (đehenem-loše).
Predstavljajući misteriju za naš um zatrti iluzijom đehenem-đenet su nam opisani kroz slike i figure bliske našim čulima tako da možemo birati.
Raj ili pakao su opisivani kao zrcalo ovoga svijeta ( ili je ovaj svijet zrcalo onoga svijeta)
SVIJEST
Da bi razumili stanje prirode (materije) od nastanka u nestajanje ili u neka nama ne razumljiva stanja, u teološkoj misticizmu to dijelimo u četiri oblasti tumačenja teološke filozofije o prirodi.
Dakle naš put ka razumijevanju svijeta i procesa je podjeljen u četiri područja koja na putu spoznaje služe kao faze.
prva faza je Šeriat:
Šerijat je jednostavnije tumačenje koje na vidljiv našim čulima prihvatljiv način predstavlja, prirodu, vjeru, stvaranje ...itd
druga faza je Tarikat:
Tarikat nas uvodi u tumačenju nevidljive strane vidljivih pojava, duša, anđeli, materijalna bića i nevidljivo bivanje se tu otkrivaju kao prava bit nama vidljivih pojava.
treča faza je Hakikat:
Hakikat je sfera (faza) u kojoj se prihvaća Istina,Božja riječ bez špekulacije,rezerve i uzmicanja
četvrta je faza Ma'arifa:
Ma'arifa je kruna tog procesa. Tu se otkriva svijest s'kojom se može prodirati u šeriat,tarikat i hakikat i kojom ih se može razumjeti.
To je objedinjavanje svih spomenutih sfera i u isto vrijeme povratak izvornoj svijesti iz koje te sfere izviru.
Iako na više mjesta u kur'ani kerim stoji:
Ništa nije vječno osim Boga, ali je to razumljivo tek kad dostignemo razinu oblasti ma'arifa u onakvom smislu ćemo dokučiti vječnost....
INNE LIL-LAHI VE INNE ILEJHI RAĐI'UN
(kur'an 2:156) Mi smo Allahovi i povratak je Njemu
Tu se gubi odvojenost čovjeka i prirode i naša svijest se otkriva kao svijest u prirodi,
tako da "Čovjek je svijesna priroda"
ODGOJ
Derviški odgoj inzistira znanju o tome tko smo,što smo i što radimo.
(mi smo priroda ,svijesna a radimo protiv nje...to je jedna od primjera)
Ka takvom znanju čovjek kreće postavljajući sebi pitanja: od kuda smo došli, tko smo i kuda idemo.
Jedini način na koji se od tih pitanja može doći do takvog znanja je osvješčivanje ovog bogom dano život na ovoj planeti.
Jer je ova planeta naš brod kojim plovimo kroz svemir,...kakvu je čuvamo takvu čemo je i imati.
samahatina šejh Hajrula Osmani
