Duhovnost u Islamu

Islam i duhovni život u sufizmu

Sufizam je oblast (način) Islamske religije,kao takav to je i način (put-tarikata)za vjernike.

Uvijek je bilo i ima struje koji pokušavaju napraviti od sufizma neku sektu koja osnove vadi izvan Islamske religije (hinduistička tumačenja,krščanska,itd.), iako su sličnosti velike.

Tako izvana i iznutra (neki derviški redovi) propagiraju sufizam do te mjere da su izašle iz okvira šerijata, a to nije Islam.

Put koji slijede sufije je put Istine i dobrog vladanja, kako od Božjeg poslanika i njegovih ashaba, tako i od njihovih neposrednih učenika i njihovih nasljednika.

Taj put znači strogo primjenjivanje pobožnosti ,dosljedne vjere u Boga, odricanje od ovosvjetske užitaka,od bogatstva i počasti za kojim ljudi inače čeznu, povremeno povlačenje od Zajednice

(potpuno ili djelimično) da bih proveo što više u molitvi.

Več od početka Islama (II godina po hiđri), sufije su se odlikovale asketizmom,odricanjem i pobožnošču,koji su razvili jednu vrstu posebnog duhovnog iskustva ''ekstaze''.

Sufija (derviš) napreduje od jedne deređe (stanice) do druge,dok se ne postigne iskustvo o jedinstvu Božijem(tehvid).

Sve to je bilo uobičajeno među poslanikovim ashabima i među prvim muslimanima.

Izvor sufizma je u Kur'ani Kerim (kur'an mudri).

Doživljavati nutrinu šerijata ne znači odvajati se od njega, naprotiv,nego živjeti dubokom svješču o njegovom smislu,

Znači da sufizam ne znači prezir prema prakticiranju vjerskih obreda,nego unutaršnje doživljavanje religije.

Šejh Gazali je u svojim djelu Miškat el-envar je rekao:

''Ne postoji nijedna stvar na vidljivom svijetu koja ne bi bila simbol skrivenog svijeta“.

Na pravi put i uz izvršenje vjerskih obreda,jednostavan,skroman i pokoran Bogu čovjek postupno dobiva osječaje ljubavi i zbog toga bude još bolji da bi tu ljubav još više osjetio i stim živi, i da je spreman vratiti se Bogu...

Ako je strah od Boga da ne dobiješ đehennem(pakao), ili žudnja za đennetom(raj) onda to je sebičnost i licemjerje...

Bojati se Boga znači bojati se za nešto što se Njemu neće svidjeti,

ne zbog pakla ili raja nego zbog ljubavi (voljeti Ga).

Primjer jedne žene Rabije iz Basre: Ona je šetala sa bakljom u jednoj ruci i posudom za vodu u drugoj ruci,i govorila je:

''Želim da svojom vodom ugasim plamenove pakla, a da svojom bakljom spalim sve slasti raja, kako bi ljudi sve radili samo iz čiste ljubavi prema Bogu( Allah đ.š)''.

Samo ovakva ljubav potvrđuje ljudsku ljubav koja nosi znamenje ljubavi spram Božanske ljubavi...voljeti znači voljeti drugog više nego sebe,pocijenu svake žrtve pa makar to bila i svoja smrt.

Zbog toga u čitavoj predaji od Božjega poslanika Ibrahima (Abraham- -i prije njega) učenja su bila (jevrejska, krščanska ili muslimanska) da je ljubav parabola Božanske ljubavi,

bilo da se radi o pjesmi nad pjesmama ili pričama(predajama) sve do Islamskih sufija.

Sufizam ima svoj izvor u Kur'anu a.š

Pristup (princip) sufizmu je šehadet očitovanje da ''Nema boga osim Allaha(Boga),što znači da je Apsolutni apsolutan,a sve ostalo relativno. Jedino je On realan apsolutni Stvoritelj.

Govoreči o tim odnosima između onog što je potpuno realno i onoga što je relativno realno imamo trojicu ashaba koji su bili

na pravom putu i najbolje su dali primjer:

--prvi reče:

Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar,

a da nisam vidio Boga ispred nje

--drugi reče:

Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar,a da nisam vidio i Boga istovremeno

--treči reče:

Ja nisam nikada vidio bilo koju stvar,a da nisam vidio Boga iza nje.

Samo je Bog stvaran,svaka stvar koja postoji samo je Njegov znak koji Ga označava,svaka stvar ima svoj uzrok i svoj kraj...sve je od Allaha (Boga)---en-nisa...78,

sve se Njemu vraća---Junus...56,

on je prvi i poslijedni,vidljivi i nevidljivi i On sve zna---Hadid...3,

Sufizam je komenar Kur'ana,način kako se čita a naročito kako se živi.

Sufizam je trenutak kada čovjek postane svjestan da mu je

'' Bog udahnuo Svoj Duh“...Hiđr-29,...Esseđde-9,...Sad-72.